Međimurje je trenutno veliko gradilište. Osim gradnje novih kuća i stanova, mnogi se odlučuju i na kupnju starijih kuća, koje su cjenovno povoljne, a njihovu kupovinu često stimulira i lokalna zajednica. Kad kupujete takvu građevinu, treba voditi računa u kakvom je ona stanju te treba li osim onih “kozmetičkih” zahvata – stolarija, fasada, krov, napraviti i sanaciju statike. O toj problematici smo razgovarali s Miljenkom Kovačem, jednim od najboljih statičara u regiji, vlasnikom tvrtke K.A. biro iz Čakovca, koja se bavi projektiranjem, inženjerstvom i s njim povezanim tehničkim savjetovanjem.
Na što treba paziti kod kupnje starije kuće?
– Prilikom odluke o kupnji postojeće građevine, koja često ne zadovoljava stambene potrebe novih vlasnika, pa je potrebno izvršiti određene preinake, potrebno je razmišljati i o nekim novim elementima. Pristup rekonstrukciji kuće, u smislu dogradnje, nadogradnje (jedne ili više etaža) ili samo promjene unutarnjih prostora, zahtijeva skretanje pozornosti na stanje nosivih elemenata, počevši od stanja krovišta, stropova, nosivih zidova, sve do temelja.
Što sve treba poštovati prilikom obnove?
– Ako su to starije kuće (izgrađene 60-ih godina i prije) koje su uglavnom zidane, bez betonskih ojačanja, često imaju i drvene stropove, temelje od lošeg nearmiranog betona ili čak cigle, vrlo je upitna isplativost rekonstrukcije takvih kuća. Premda postoje načini ojačanja nosivih elemenata, vjerojatno je ekonomski isplativije pristupiti izgradnji zamjenskog, novog objekta (pa više nismo ni vezani na postojeći tlocrtni raspored).
Na koji način možemo ojačati kuću?
– Kod novijih građevina, kod kojih su se barem minimalno poštovale smjernice za izvođenje zidanih konstrukcija u seizmički aktivnim područjima (prvi posebni seizmički propisi 1964. god.), stanje je puno povoljnije. Pravila projektiranja zidanih zgrada u potresnim područjima jedinstvena su u odnosu na ostale tipove nosivih konstrukcija te se smatra da samim poštivanjem pravila građevina ima potrebnu potresnu otpornost bez posebnih proračuna, ako su zadovoljene osnove: počevši od krovišta koje je povezano sa zabatnim zidovima koji su omeđeni horizontalnim, kosim i vertikalnim serklažima, krute stropne ploče (pune ab ploče, fert stropovi s tlačnom pločom, omnia i sl.), nosivi zidovi u oba smjera povezani vertikalnim i horizontalnim serklažima, nazubljeni zidarski vezovi, temeljenje izvedeno na kvalitetnom nosivom tlu u pravilu na temeljnim trakama s armiranim nadtemeljnim zidovima koji čine temeljni roštilj (u slučaju podruma može biti i temeljna ploča).
Postoji li točka isplativosti kad je možda bolje srušiti i sagraditi novu?
– Najnovija tehnička regulativa za projektiranje potresne otpornosti i obnovu nakon potresa donosi određene smjernice i upute. Na koji način pojačati ili popraviti te koliki je trošak, osnovna su pitanja. Tako je i osmišljeno nekoliko razina mogućih intervencija. Razina 1 obuhvaća intervencije s ciljem popravka oštećenja i minimalna poboljšanja razine otpornosti. Ujedno je to i najjeftinija razina moguće obnove postojećih zgrada. Razina 2 već ima cilj podizanja otpornosti na potres u iznosu cca. 50 posto razine koja se danas zahtijeva za nove zgrade. Ekonomski gledano ta razina za podizanje potresne otpornosti građevine je ekonomski najisplativija. Pojačavaju se kritična mjesta i lokalni elementi koji su oštećeni ili nedostaju. Povoljno je i da ova razina omogućava i nadogradnju na punu otpornost koju traži EC. Razina 3 obuhvaća dodatne intervencije s ciljem podizanja otpornosti zgrade u iznosu 75-100 posto. Ovakvo pojačanje traži i detaljnu i globalnu analizu građevine, a uključuje ukrućenje stropnih konstrukcija, upotrebu lakših materijala (ugradnja čeličnih elemenata, ojačanja nosivih zidova karbonskim trakama i sl.). Jača razina ojačanja, koja uključuje ugradnju AB zidova uz postojeće zidove, ab tlačne ploče te sanaciju temelja, nije primjenljiva za sve objekte, a i nemogućnost parcijalnog izvođenja čini takvo ojačanje ekonomski najzahtjevnijom.
